Priča o slobodi da ostatak života napišemo svojim riječima
Nedavno mi je prijatelj rekao kako je razmišljao o svom novom stanu.
I koliko mu je drago što se preselio.
Ne zbog samog stana … kvadrata … ili lokacije.
Nego zato što u tom stanu nema tragova prošlosti.
Nema uspomena.
Nema sjećanja.
Nema ničega što ga vraća u proživljeno.
Slušajući ga, znala sam točno na što misli.
Samo sam se nasmiješila i rekla:
“Kao da je ispred tebe prazna stranica. I možeš je ispisati baš onako kako želiš… i ja često pomislim da baš zato toliko volim svoj novi stan.”
Kasnije sam razmišljala o tome i shvatila sam da uopće nismo pričali o stanu.
Pričali smo o životu.
Pričali smo o tome da ispred nas još uvijek ima praznih stranica.
I pričali smo o slobodi.
Slobodi da ih ispišemo svojim riječima.
Ponekad čujem kako ljudi kažu:
“U ovim godinama…”
I svaki put pomislim kako su godine dobile potpuno nepravednu ulogu.
Kao da neki broj određuje što još smijemo sanjati.
Što još možemo mijenjati.
I kada je za nešto kasno.
A mene život stalno uči suprotno.
Uči me da se neke od najljepših stvari nisu dogodile onda kada sam ih planirala.
Dogodile su se onda kada sam im napokon napravila mjesta u svom životu.
Jer upravo u godinama za koje mnogi kažu da je kasno, ja živim neka od najljepših poglavlja svog života.
Zato danas na godine gledam sasvim drugačije.
I upravo zato toliko volim godine u kojima danas živim.
Možda je upravo u tome najljepši dar koji nam život s godinama donese.
Ne oduzima nam mogućnost novog početka.
Nego nam daje hrabrost da ga napokon napravimo.
Zato danas na život više ne gledam kao na knjigu koja je već gotovo napisana.
Gledam ga kao knjigu u kojoj još uvijek ima mnogo praznih stranica.
Ne znam što će na njima pisati.
Ali znam nešto puno važnije.
Ovaj put priču pišem svojim riječima.
Bilo da imaš pitanje, želiš podršku ili samo osjećaš potrebu javiti se – tu sam za tebe.
+385 98 193 9143
sandraknezst@gmail.com
Telefon
+385 98 193 9143
sandraknezst@gmail.com